|
||
|
Prapovijesno-metahistorijske skulpture i crteži Petra Hranuelija Iako se likovi žena pojavljuju u pretpovijesnoj umjetnosti gotovo 40.000 tisuća godina prije Krista, a crteži i ranije, tumačenje tajne njihova značenja i simbolike u arheološkoj znanosti i povijesti umjetnosti nije do kraja dešifrirano. Ovi iskonski simboli zaokupili su maštu umjetnika Petra Hranuellija i svoje su podrijetlo, vođeni vještom i umjetnički nadarenom rukom, pronašli u obliku skulptura i crteža koje stvara. Ovom izložbom autor prikazuje neraskidivu povezanost suvremenog čovjeka s dalekim precima koji su ostavili tek poneki trag u prapovijesnim nalazištima otkrivenim diljem svijeta. Paralelni svijet koji je stvorio Petar Hranuelli uvodi nas u modernu interpretaciju ovih drevnih figurica i amuleta, Venere i životinja. Njegova je težnja kao umjetnika izraziti osjećaje ljudi i životinja bez istaknutih crta lica te poseže u majstorsku obradu različitih vrsta kamena, što nadahnjuje novu teksturu. Početak je u izboru materijala – jasno je kada vidimo koje vrste kamena kipar bira. Od različitih vrsta kamena, mramora, granita, breče najprije mjeri snagu kamena kako bi prilagodio snagu svojih osjećaja. Nakon odabira kamena, slijedi bezbroj udaraca dlijetom i dugog poliranja kamenih skulptura i njihovo iskoračenje iz bezobličnog u određeni oblik. Tako se čini da mala i velika Venera istovremeno bježe iz kamena i ostaju sjedinjene u skulpturama Ponosno hodajući, Nevjesta odbjegla, Anđeo mira i drugima. Imena otkrivaju malo identiteta i značenja, ali misterij kamenih dama nije narušen. Tako suptilni pokreti otkrivaju autentične žene koje su lišene onoga što je tako istaknuto u suvremenom svijetu. Nedostaju oči, usne, nos i obrve, nedostaje kosa, stopala i cipele, haljine i nakit – a opet su lijepi, lijepi. Ako je Petar Hranuelli u nečemu uspio, sigurno je da nenaglašavanjem karakteristika daje naglašen karakter osobi koja postaje skulptura. Zato je i zaslužio da bude među onim nepoznatim umjetnicima davne prošlosti koji su ostavili umjetnički duboke tragove ne pokazujući lice svoje Venere, kao ni svoja imena. Nepoznati i poznati umjetnici. Iskonski osjećaji ljubavi i straha, spokoja i napetosti, borbe i odmora, težnje i mira, okamenjenih i živih ljudi i životinja pokazuju umjetnikov unutarnji vapaj za tim početnim, primitivnim ljudskim nastojanjem da se oslobodi. I gle čuda – sve Petrove skulpture kao da žele poletjeti i odletjeti, a stoje, sjede ili leže čvrsto, prevrću se i grle. Iako umjetnikovo ime grčkog porijekla, Petar od πέτρος, što znači kamen, stijena, ali i nepokolebljiv, postojan, daje mu identitet umjetnika, njegove skulpture i crteži iz πέτρος bježe u pojam ἐλευθερία, što znači sloboda i biti slobodan , nesputani, neuhvaćeni - i kao takvi, neobuzdani, dodiruju suptilne osjećaje u oku promatrača. Ganuti, iznenađeni, sretni i oduševljeni, promatrajući Petrove skulpture i crteže, na trenutak putujemo kroz stoljeća i vraćamo se Majci Zemlji, nanovo rođeni - u kamenu i rastući u skulpturama pradjedova, u skladu s prirodom i zajedno s životinje. Kad bismo mogli i usudili se tumačiti pretpovijesnu umjetnost, onda bismo mogli samo potvrditi da su nam skulpture Petra Hranuellija došle iz naše duboke prošlosti i podsvijesti. Uz zahvalnost Petru i kamenu koji je oživio, ostaje nam da uđemo u svijet njegovih skulptura i crteža... i nestanemo i skamenimo se. Ivana Grujić, Muzej Hercegovine u Trebinju, 2022. |
